Planinarenje nije besciljno lutanje po brdima i osvajanje već osvojenih vrhova, s kojih će se ionako morati sići. Naprotiv, planinarenje je način i stil života, čitav niz aktivnosti koje život čine ugodnijim, zanimljivijim i nadasve ljepšim. Biti planinar znači obilaziti i upoznavati ljepote prirode, uživati u prekrasnim gorskim vidicima, stjecati nove prijatelje. Planinarstvo nije sport, jer tu nema natjecateljskog duha. Odlazak u prirodu i kretanje na čistom zraku predstavljaju aktivan način odmora, koji unatoč uloženom naporu čovjeka ispunjava novom snagom i zadovoljstvom, kaže pročelnica buzetske Podružnice Hrvatskog planinarskog društva Planik Umag Zlata Markežić.
Gorja i planine - spas od ljetnih vrućina
Uz buzetsku, u sastavu Planika, su i podružnice iz Poreča, Novigrada, Buja i Umaga. Svaka podružnica planira nekoliko pohoda koji se rasporede kroz cijelu godinu i uklope u godišnji program. Organizacija pohoda podrazumijeva organiziranje vodiča na stazi, dogovaranje noćenja i obroka na cilju kod višednevnih pohoda, osmišljavanje sadržaja pohoda, dogovaranje prijevoza, primanje prijava i uplata planinara.
Planinarski pohodi, kaže Markežić, organiziraju se dva do tri puta mjesečno. Kalendar prošlogodišnjih pohoda bio je, primjerice, sastavljen od 21 jednodnevnog, pet dvodnevnih i četiri trodnevna pohoda.
- Na tim pohodima prošli smo dobar dio trase od Umaga do vrha Učke, Vojaka, IPP-a (istarski planinarski put) koji se proteže od Umaga do Crne Punte; dijelove Buzeštine, Ćićarije, Gorskog kotara, Južnog Velebita, Mosora, Krka, Riječko-Grobničku zaobilaznicu, Samoborsko gorje; zatim u Sloveniji skijalište Golte, Triglav, Vogel, Grintavec i Slivnicu; u Italiji Dolomite (Tofanu i Monte Paterno). Zimi se češće planinari na bližim destinacijama, dok ljeti, odnosno u vrijeme ljetnih vrućina odlazimo u viša gorja i planine, ističe Markežić.
Planinarska kućica za odmor i okrepu
Planik ima svoju planinarsku kućicu koja se nalazi iznad Bresta na Ćićariji. Svake nedjelje organiziraju se dežurstva pa planinari mogu svratiti na topao čaj ili kavu te mogu pojesti ručak iz ruksaka. U planu je izgradnja nove planinarske kuće, za što se već godinama čeka rješenje vlasništva terena kako bi se mogla ishodovati građevinska dozvola. Kuća se snabdijeva vodom iz nepresušnog izvora, dok struju dobiva iz solarnog kolektora, a ako zatreba, tu je i benzinski agregat. Oko kućice se sadi i održava cvijeće, a planinari se mogu odmoriti na klupama u sjeni visokih stabala. Planinskim puteljkom, laganom uzbrdicom, za oko 45 minuta može se doći na Žbevnicu s koje puca predivan pogled na veliki dio Istre, Koparski i Tršćanski zaljev. Za lijepog vremena vide se Julijske i Kamniške Alpe, Dolomiti i Karavanke.
Osim planinarenja, planinari sa sjevera Istre mogu se pohvaliti i drugim aktivnostima vezanim uz svoj hobi, poput uključivanja u uređenje i održavanje staza na području Grada Buzeta, staze Buzet - Hum (ljetni i zimski pravac), ili pak staze OMV – Raspadalica, kao i dijelova istarskog planinarskog puta. Tako uređene staze koriste i planinari i zainteresirani turisti.
Buzetski planinari uspostavili su i kontakte s planinarskim društvima iz Pule, Pazina, Labina, Rijeke, Opatije, Karlovca i Zagreba, ali i iz Kopra i Rakitovca iz Slovenije, te su im, po potrebi, logistička potpora kada dolaze planinariti na buzetsko područje ili se, pak, odazivaju na neke njihove pohode.
U planinare već od vrtića
Uspješni su i u »vrbovanju« novih članova koje traže već u vrtićkom uzrastu pa su s Dječjim vrtićem Grdelin i Društvom Naša djeca Buzet ostvarili nekoliko zajedničkih pohoda. Djeca s roditeljima su pohodila planinarsku kućicu i uspela se na vrh Žbevnice. U drugom pohodu posjetila su planinarsku kućicu na Koritima, a planinarila su i preko Strane na Copot. U buzetsku Podružnicu, kaže Markežić, učlanjuju se i cijele obitelji, tako da roditelji s djecom, ali i bake i djedovi zajedno uživaju u prirodi. Takva druženja cijelih obitelji nadoknađuju kroničan manjak vremena koji provode zajedno.
Sa zdravstvene strane gledano, planinarenje održava zdravlje tako što jača srce, povećava kapacitet pluća i izdržljivost, spušta visok krvni tlak, smanjuje kolesterol i trigliceride u krvi (loše masnoće), jača mišiće cijelog tijela, dovodi više kisika u mozak i u svaku stanicu organizma, smanjuje stres i poboljšava raspoloženje i optimizam, stoga je, kaže Markežić, za sve pristalice zdravog života planinarenje zasigurno dobar izbor.
Desetljeće buzetske planinarske podružnice
Buzetsku podružnicu Planinarskog društva Planik Umag 1997. godine osnovalo je nekoliko zaljubljenika u prirodu, a prvi pročelnik bio je Milovan Greblo. Do 2003. godine okupljala je desetak planinara, a od tada se članstvo iz godine u godinu povećava, tako da danas podružnica broji 67 članova s područja Buzeta i okolice. Najmlađi aktivni članovi su desetogodišnjaci Teo Zonta iz Buzeta i Maja Žeželić iz Rijeke, najstariji je Silvano Komar, najaktivniji i planinar s najdužim stažem je Stanko Vivoda, dok je Mirko Prodan, učenik petog razreda osnovne škole, najmlađi planinar koji je bio na vrhu Triglava. Buzetska planinarka Nadija Starčić i kolega iz porečke podružnice Nino Salih krenuli su u osvajanje Mont Blanca (krova Europe), ali su zbog loših vremenskih uvjeta na zadnjoj etapi morali odustati. Salih je u kolovozu lani ponovo poveo omanju grupu na Mont Blanc i to uspješno, a to zadovoljstvo su si priuštili i članovi buzetske podružnice Robi Jermaniš i Albino Zonta.
Što je potrebno za planinarenje?
Za početak su potrebne dobra volja i gojzerice; dobra volja pokreće i vodi, dok gojzerice, planinarska obuća, čuvaju noge i glavu. Gojzerice se kupuju jedan ili jedan i pol broj veće (nose se na debele vunene čarape) kako bi noga u usponu i spustu bila komotna, bez žuljeva. Dobro je imati i štapove za treking, kaže Markežić, koji služe za olakšavanje hodanja, odnosno rasterećenje koljena pri naporu. Stručnjaci kažu da svaki štap preuzima 5 kilograma težine tijela u hodu. Oni mogu biti kupljeni ili uzeti iz prirode te prilagođeni visini hodača.
Jakna ili vjetrovka štiti od hladnog zraka, vjetra i (ako je vodootporna) od kiše, ali to većina već ima u svojoj garderobi. Hlače bi trebale biti lagane i komotne kako bi kretanje bilo nesputano i slobodno. U ruksaku se moraju naći rezervna odjeća, hrana, voda i ostale sitnice koje mogu zatrebati (mala prva pomoć, nožić, svjetiljka, energetske pločice za okrjepu, kabanica…).
(Glas Istre)
o nama možete sve saznati na 742 773
