Antika je vječna, struja crkne, zaključila je arheologinja i voditeljica Ana Franjić kad joj se ugasio mikrofon dok su umaške žene poput pravih manekenki hodale pistom u antičkim togama. Sekunda bez struje samo je pridonijela vremenskom putovanju u antiku koje su organizirale Narcisa Bolšec Ferri, Biljana Bojić i Barbara Banovac uz pomoć suradnika.
One su na 7. festivalu antike zajedničkim trudom ponovno oživjele umaško područje pod antičkim nazivom Sepomaia kakvo je bilo prije dvije tisuće godina. Djeca u bijelim haljama s lovorovim vijencem na glavi, bijelo vino s medom i crno s laticama ruže, antički zalogajčići s maslinama, jajima i dinjom, toge i tunike u raznim bojama - prizori su koji su preplavili umaški trg, a da ne bi sve bilo isto kao i lani, u programu su se pojavila neka nova lica.
Gladijajatori Ludus i Onofrijus, atipični rimski borci, osvojili su umašku publiku pred kojom su jučer dvaput premijerno nastupali. »Basta, basta!«, vikao bi jedan kad bi drugi osvojio pljesak. Unatoč ludorijama s vatrom i žongliranju, profesionalni zabavljači Zoran Vukić i Henri Marić rekli su nam da im je najteže ostati ozbiljni pred publikom pa je kratki razgovor protekao u neozbiljnom tonu. »Stvarno ne znam zašto su cure skoro prestale nositi suknje. A dečki, e to je pravo pitanje«, šalio se Zoran nakon predstave, odjeven u antičku haljinu.
Odjeća je bila izložbeni predmet večeri jer je festival službeno otvoren modnom revijom na kojoj su prošetali tipična rimska obitelj sa svojim robovima i nekoliko žena iz javnog života antičke Sepomaije. »To nisu prave manekenke, već žene iz Umaga koje imaju što reći, a njihov fluid dolazi do svakog od nas«, pričala je Bolšec Ferri dok je vodila reviju. Mnoge manekenke su nosile replike antičkih predmeta pronađenih u Katoru, »da bi se publika uvjerila u bogatstvo arheoloških nalazišta«, a njihovu odjeću ručno je izradila kreatorica Andrijana Subotić Pjajčik.
Antičku zabavu su nastavile mlade, ali uvježbane plesačice iz Villadose kraj Roviga u Italiji koje su izvele dva rimska i dva orijentalna plesa »jer su stari Rimljani često uzimali robinje s istoka koje znaju plesati trbušni ples«, pojasnile su nam dvije plesačice kojima je ovo treća godina na festivalu. Talijanski gosti, legionari društva Ars Dimicandi, stigli su iz Bergama. Predstavili su svoje ručno izrađeno oružje i opremu, a nije izostala ni legionarska borba prije koje su svi borci izuli sandale. »Imaju čavliće, moglo bi biti opasno. Danas će se boriti samo legionari, sutra će s gladijatorima biti ono pravo«, rekao je kršni Darius, vođa grupe. No, borba je ipak bila prilično žestoka, a u jednom trenutku legionari su se previše približili okupljenim gledateljima.
Tijekom čitave večeri nezaobilazno odredište publike bila je trpeza s antičkom hranom u Oštariji kod Radovana i Vjeke koju je spremao Radovan Rajić po receptima iz stare Apicijeve kuharice. Priprema je protekla kao i prošle godine, uz dvomjesečno sušenje srdela na suncu i brojna eksperimentiranja s antičkom kuhinjom. »U starim knjigama ne navodi se količina sastojaka u receptu, to je stvar kuhara. Ove smo godine pripremili tri nova jela, zalogaje s limunom od mesa, vitelijev grašak, i začinjena jaja«, ispričao nam je marljivi kuhar. Mnogi su željeli kušati antičku hranu, pa se trpeza ispraznila već oko deset sati.
Na samom kraju najviše su se zadržali muzejski trgovci koji su na svojim štandovima prodavali replike antičkih predmeta, lucerne, kipiće, magnetiće, majice, crteže, nakit i igre, a bilo je tu i suvenira iz starog kamenog doba na štandu muzeja Hušnjakovo. Najmlađi i najmotiviraniji trgovci bili su oni iz grupe Arhići koji su prodavali vlastite antičke rukotvorine s muzejsko-pedagoške radionice jer im je voditeljica Banovac kao nagradu obećala odlazak na pizzu.
(Glas Istre)
