http://umag-portal.com/blog/ en marketing@umag-portal.com Copyright 2008 2008-07-27T12:15:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/jos-jeftinog-ljetovanja/ http://umag-portal.com/izhr/jos-jeftinog-ljetovanja/#When:11:15:00Z Mjesto zbivanja i dalje Umag i okolica Istina nitko ne brani da se sparkirate bilo gdje pod stablom i odete se bućnuti u more. Dapače sretni smo da još ima takvih mjesta gdje se to može. I onda vam dođe pola Slovenije i lijepo se isparkiraju u hladovini, zauzmu vam mjesto pod stablom i suncem, uživaju u našem moru bez imalo grižnje savjesti da bi možda morali nešto i potrošiti kada već moče guzu u našem moru, i na kraju ostave gomilu smeća, boce, limenke, vrećice.... i lijepo se pokupe i odu doma. Živjela sloboda!  sve u svemu 2008-07-27T11:15:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/kako-jeftino-ljetovati-u-hrvatskoj/ http://umag-portal.com/izhr/kako-jeftino-ljetovati-u-hrvatskoj/#When:06:26:00Z Mjesto zbivanja Umag Turistički djelatnici Umaga se već godinama trude da turizam u Umagu dignu na viši, puno viši nivo. Nema više hotela ispod četiri zvijezdice, a teži se i višem. Proklamira se tzv. elitni turizam, što-god-to-bilo. Vjerojatno se prvenstveno misli na ponudu za imućni sloj ljudi, koji neće pitati za cijenu nego samo za uslugu i komfor. Uloženi su basnoslovni novci (koje još treba nekome i vratiti) da bi se sve to ostvarilo i da nivo bude zadovoljen, kategorije opravdane i da nam na parkirališteima ne bude ništa manje od skupocjenih i luksuznih limuzina. Odlučno smo rekli NE masovnom turizmu, NE Česima, Mađari i Poljacima, NE radnom narodu koji teško zarađuje svoj novac i cijelu godinu štedi da bi si mogao priuštiti tjedan ili dva negdje uz more. Ne želimo turiste koji uz litru mineralne naručuju šest čaša, koji svoju doma kupljenu jeftinu hranu konzumiraju na ručnicima na plaži. Ne želimo turiste koji poštenio plaćaju smještaj, ali ne troše ništa u vanpansionu. Zašto onda, pitam se ja, dozvoljavamo da nam turisti ljetuju besplatno, na ono malo besplatnih parkirališta u gradu? I to u isto vrijeme kada građani Umaga koji žive i rade u gradu, građani koji plaćaju porez, prirez, komunalno i što-ja-znam-što-još, moraju platiti parkiralište. Oni koji rade u gradu, a stanuju izvan njega i nemaju auto registriran na firmau moraju platiti kao i turisti (hm, izuzev onih koji se snađu). A na svakom kvadratiću prostora gdje se auto može ugurati parkirani su stranci. Nakon što su godinama kampirali na velikom parkiralištu na obali, prije postavljanja rampe i naplate parkiranja, snalažljivi su se turisti preselili na drugu, ne puno udaljenu besplatnu destinaciju. Kamperi, njih šest na broju, u nedjelju ujutro, sparkirani na parkiralištu uz Kolodvorsku ulicu, pretpostavljam da nisu tu stigli u šest ujutro. Uz jedan od kampera bio je postavljen stol sa stolicama, na kojima su sjedili ljudi koji zasigurno nisu brojali promet, mislim da su doručkovali. Zamišljam koliko će ti ljudi za sobom ostaviti otpada, plastičnih boca, limenki, plastičnih vrećica i drugog smeća, koji će u najboljem slučaju biti odloženi u, za to predviđene, kante, a o onom najgorem slučaju ne želim niti misliti. I dalje se pitam do kada tako? Do kada će se budžet puniti novcima iz našeg džepa, trošiti na uređenje parkirališta koji će nama naplaćivati, a u isto vrijeme turisti u pokretnim kućicama ne plaćaju ni boravišnu taksu, da ne spominjemo vanpansion?! sve u svemu 2008-07-27T06:26:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/cijena-benzina-po-svijetu/ http://umag-portal.com/izhr/cijena-benzina-po-svijetu/#When:12:44:00Z Bez komentara! drustvo 2008-07-17T12:44:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/obrnuta-psihologija/ http://umag-portal.com/izhr/obrnuta-psihologija/#When:15:34:00Z Celulit je izmišljena bolest o kojoj se voli razgovarati u kulturi u kojoj žene prije nego što postanu punoljetne uspiju zamrziti svoj izgled i tijelo Postoji jedna gruba, ne nužno muška šala koja kaže da je ženama poslije malih grudi drugi najveći problem celulit. To vrijedi, naravno, pod uvjetom da zanemarimo kosu koja je krive boje, nos koji nije dovoljno malen, uši koje nisu prilijepljene uz glavu, struk koji nema obujam od 60 cm, noge koje su prekratke ili nadlaktice koje su opuštene. U ženskom je svijetu, općenito, mnogo toga što ne valja, a ostatak svijeta uopće ne pomaže time što to primjećuje. Ipak, postoji određen broj žena, toliko malen da je statistički zanemariv, koji je odlučio ne zamarati se time što nisu savršene. Televizijska voditeljica Nevena Rendeli je jedna od njih. Na Garden festival u Petrčanima pokraj Zadra došla se zabaviti obučena u tuniku koja je, kako su novine koje čitate uviđavno primijetile, pokazala više nego što je Nevena htjela. Jedne druge objavile su da uz zgodnu TV pojavu nikako ne pristaje prizor celulitne guze (to je, naime, ono što je Nevena pokazala, a nije htjela). Djevojka koju ne poznajem, ali se čini simpatična, pametna i sposobna, a uz to je završila i dva fakulteta, našla se tako u poziciji da uz sve svoje sposobnosti, sve što ona jest kao novinarka, žena i ljudsko biće, mora braniti svoju - stražnjicu. Nevena je zapravo (sram me to uopće napisati, a i radim u ovim novinama pa je pomalo idiotski gristi ruku koja te hrani) žrtva nečega što se naziva celulitni voajerizam. U svijetu tabloidi tom vrstom fotografija zarađuju velik novac. Ako niste vidjeli te tabloide, sigurno ste barem jednom dobili onaj mail s fotkama slavnih žena - najprije ih vidite kako izgledaju kad su našminkane, uređene, utegnute i ‘fotoshopirane’, a zatim ih vidite kakve doista jesu: s kilogramima viška, tanke kose, namrgođene, uništene od alkohola, opuštene kože i celulitom. Vidite ih kao stvarne ljude. Njih također kritiziraju. Prije 20 godina prosječan model težio je osam posto manje od prosječne, obične žene. Danas teži 23 posto manje, ali ni to nije dovoljno. Češki supermodel Karolina Kurkova dobila je ovih dana javnu pljusku nakon što je u Brazilu prošetala modnom pistom u badiću. Dvadesettrogodišnju plavušu dugačkih nogu optužili su da je predebela. ‘Šokirani’ posjetitelji revije tvrdili su da na guzi ima celulit. Dala sam si truda i dosta dugo buljila u te fotke, ali ja ga ne vidim. Za mene je njena stražnjica savršena, što god rekli ti modni fašisti. Ali, kužim, danas je moderno biti mršav, moderno je nositi veličinu ‘0’ ili, kako mi je jednom prilikom rekao jedan liječnik s kojim sam razgovarala: ‘Znate, danas je postalo nepristojno biti debeo...’ Ja nisam debela, nikad nisam niti bila, ali mi je došlo da ga pljusnem. Jer je istina daleko od tog stava danas-nije-pristojno-biti-debeo. Biti debeo, široka struka i s celulitom nema veze s pristojnošću, ali je itekako poželjno. Ne, naravno, meni ili vama jer ipak je u pitanju naša guzica, ali bez našeg sala kozmetička industrija ne bi godišnje zarađivala tri milijarde dolara na anticelulitnim proizvodima. Istim onim za koja su neovisna istraživanja pokazala da uopće ne djeluju, nego eventualno jastučiće masti pomaknu malo gore ili dolje. No, kozmetička industrija nema problema s laganjem. Zašto? Zato što bi samo budala ili osoba koja želi da joj se laže povjerovala u tvrdnju da se redovitim nanošenjem jedne kreme na grudi njihova veličina može povećati za dva broja. Ili da postoji čudotvoran losion koji se utrljava u bokove, pa mast iz njih odlazi u grudi i poveća ih. Taj se losion odlično prodavao u Zagrebu. Osobno sam uvjerena kako je kozmetička industrija odgovorna za to što je celulit proglašen bolešću. Na jednak način na koji nas je duhanska industrija uvjeravala da cigarete nisu štetne, kozmetička industrija uvjerava nas da celulit jest. Učinila je to, naravno, zbog profita.  Celulit je također zlatna koka. Ne postoji žena koja ga nema, a ako ga imaju sve i ako ih uspijemo uvjeriti da je celulit bolest, imamo zajamčene potrošače do kraja života. Do početka 19. stoljeća, kada je celulit kao pojavu prvi put opisao jedan europski liječnik, masni jastučići ne samo da su bili normalna, nego i poželjna pojava. Ako pogledate Rubensove, Botticellijeve ili Goyine slike, vidjet ćete oble, meke, podatne žene, a ne živčane vreće kostiju. Dakle, 1816. francuski liječnik Balfour prvi je opisao promjene na koži koje će poslije biti nazvane celulit. Godine 1929. doktor Lageze, opet francuski liječnik, otkrio je da se celulit javlja u fazama - to su one odvratne slike razvoja ‘narančine kože’, koje nam pokazuju da bismo kupili kreme. I, konačno, 1978. moj najdraži znanstveni rad: njemački dermatolozi Nürnberger i Müller objavili su istraživanje koje su nazvali ‘Takozvani celulit: izmišljena bolest’. U njemu konstatiraju da je celulit normalna, neizbježna i prirodna (!) pojava kod žena, a borba protiv njega krajnje besmislena. Muškarci nemaju celulit ne zato što su oni izmislili pojam kako žene starije od 40. ne bi nosile badiće (što je druga okrutna šala), nego zato što imaju višu razinu muških hormona androgena. Krajnje pojednostavljeno, žene imaju celulit zato što je njihova koža tanja od muške. Kako stare, koža postaje opuštenija, a masne naslage, karakteristične za žensko tijelo, počinju zamjenjivati ‘izgubljenu’ kožu. Te masne naslage odgovorne su za to što naša koža ponekad više nalikuje gumenoj strunjači, a manje svilenoj tkanini. No, od toga što kozmetička industrija zarađuje na našoj gluposti ima samo jedna gora stvar: svi ti ljudi koji su uprli sve snage da nam pomognu da budemo lijepe, zapravo nas svakodnevno teroriziraju time što ističu koliko smo ružne. Fenomen poznat kao obrnuta psihologija, kojemu smo svi više-manje podvrgnuti od djetinjstva (rečenica ‘nemoj biti zločest’ navodno bi nam trebala pomoći da postanemo dobri...), toliko je uzeo maha da, primjerice, 50 do 70 posto djevojaka normalne težine misli da su predebele. Istraživanje jednog američkog časopisa iz 2003. pokazalo je da je 35 posto djevojčica u dobi od šest do 12 godina bilo barem jednom na dijeti. Zašto one idu na dijetu? Ne bi li se u toj dobi trebale samo igrati? Drugo istraživanje, iz 2005., pokazalo je da 47 posto djevojčica u dobi od pet do sedam godina želi biti mršavije. Studija na 2000 tinejdžerica pokazala je da ih je 92 posto nezadovoljno tijelom, 4 od 10 razmišlja o plastičnoj kirurgiji kao rješenju, a kad ih se pitalo koji im je dio njihova tijela najružniji, 72 posto ih je pokazalo bedra. Tamo gdje se celulit najviše skuplja. Žensko nezadovoljstvo tijelom počinje jako rano. Sebe u ogledalu počinjemo prepoznavati kao izdvojenu jedinku već u dobi od dvije godine. Uglavnom smo si lijepe. Dok postanemo biološki i zakonski odrasle žene, dakle kad navršimo 18 godina, već 80 posto nas mrzi ono što vidi u ogledalu. Možda je razlog to što popularna kultura i moderni postulati lijepog dotad već uzmu svoj danak u našem samopouzdanju, možda je to zato što smo, iako psihološki nedovoljno zrele, zapravo idealni kupci jer se ne znamo kritički probiti kroz vješto sročene reklamne slogane… Nemam pojma, ali sam, kopajući po internetu, našla idealni recept protiv celulita. Sastoji se od samo dva koraka. Prvi: izaberite roditelje koji imaju drugačije gene. Drugi: nemojte biti žena. Napisala: Tanja Tolić drustvo 2008-07-09T15:34:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/obrnuta-psihologija1/ http://umag-portal.com/izhr/obrnuta-psihologija1/#When:15:34:00Z Celulit je izmišljena bolest o kojoj se voli razgovarati u kulturi u kojoj žene prije nego što postanu punoljetne uspiju zamrziti svoj izgled i tijelo Postoji jedna gruba, ne nužno muška šala koja kaže da je ženama poslije malih grudi drugi najveći problem celulit. To vrijedi, naravno, pod uvjetom da zanemarimo kosu koja je krive boje, nos koji nije dovoljno malen, uši koje nisu prilijepljene uz glavu, struk koji nema obujam od 60 cm, noge koje su prekratke ili nadlaktice koje su opuštene. U ženskom je svijetu, općenito, mnogo toga što ne valja, a ostatak svijeta uopće ne pomaže time što to primjećuje. Ipak, postoji određen broj žena, toliko malen da je statistički zanemariv, koji je odlučio ne zamarati se time što nisu savršene. Televizijska voditeljica Nevena Rendeli je jedna od njih. Na Garden festival u Petrčanima pokraj Zadra došla se zabaviti obučena u tuniku koja je, kako su novine koje čitate uviđavno primijetile, pokazala više nego što je Nevena htjela. Jedne druge objavile su da uz zgodnu TV pojavu nikako ne pristaje prizor celulitne guze (to je, naime, ono što je Nevena pokazala, a nije htjela). Djevojka koju ne poznajem, ali se čini simpatična, pametna i sposobna, a uz to je završila i dva fakulteta, našla se tako u poziciji da uz sve svoje sposobnosti, sve što ona jest kao novinarka, žena i ljudsko biće, mora braniti svoju - stražnjicu. Nevena je zapravo (sram me to uopće napisati, a i radim u ovim novinama pa je pomalo idiotski gristi ruku koja te hrani) žrtva nečega što se naziva celulitni voajerizam. U svijetu tabloidi tom vrstom fotografija zarađuju velik novac. Ako niste vidjeli te tabloide, sigurno ste barem jednom dobili onaj mail s fotkama slavnih žena - najprije ih vidite kako izgledaju kad su našminkane, uređene, utegnute i ‘fotoshopirane’, a zatim ih vidite kakve doista jesu: s kilogramima viška, tanke kose, namrgođene, uništene od alkohola, opuštene kože i celulitom. Vidite ih kao stvarne ljude. Njih također kritiziraju. Prije 20 godina prosječan model težio je osam posto manje od prosječne, obične žene. Danas teži 23 posto manje, ali ni to nije dovoljno. Češki supermodel Karolina Kurkova dobila je ovih dana javnu pljusku nakon što je u Brazilu prošetala modnom pistom u badiću. Dvadesettrogodišnju plavušu dugačkih nogu optužili su da je predebela. ‘Šokirani’ posjetitelji revije tvrdili su da na guzi ima celulit. Dala sam si truda i dosta dugo buljila u te fotke, ali ja ga ne vidim. Za mene je njena stražnjica savršena, što god rekli ti modni fašisti. Ali, kužim, danas je moderno biti mršav, moderno je nositi veličinu ‘0’ ili, kako mi je jednom prilikom rekao jedan liječnik s kojim sam razgovarala: ‘Znate, danas je postalo nepristojno biti debeo...’ Ja nisam debela, nikad nisam niti bila, ali mi je došlo da ga pljusnem. Jer je istina daleko od tog stava danas-nije-pristojno-biti-debeo. Biti debeo, široka struka i s celulitom nema veze s pristojnošću, ali je itekako poželjno. Ne, naravno, meni ili vama jer ipak je u pitanju naša guzica, ali bez našeg sala kozmetička industrija ne bi godišnje zarađivala tri milijarde dolara na anticelulitnim proizvodima. Istim onim za koja su neovisna istraživanja pokazala da uopće ne djeluju, nego eventualno jastučiće masti pomaknu malo gore ili dolje. No, kozmetička industrija nema problema s laganjem. Zašto? Zato što bi samo budala ili osoba koja želi da joj se laže povjerovala u tvrdnju da se redovitim nanošenjem jedne kreme na grudi njihova veličina može povećati za dva broja. Ili da postoji čudotvoran losion koji se utrljava u bokove, pa mast iz njih odlazi u grudi i poveća ih. Taj se losion odlično prodavao u Zagrebu. Osobno sam uvjerena kako je kozmetička industrija odgovorna za to što je celulit proglašen bolešću. Na jednak način na koji nas je duhanska industrija uvjeravala da cigarete nisu štetne, kozmetička industrija uvjerava nas da celulit jest. Učinila je to, naravno, zbog profita.  Celulit je također zlatna koka. Ne postoji žena koja ga nema, a ako ga imaju sve i ako ih uspijemo uvjeriti da je celulit bolest, imamo zajamčene potrošače do kraja života. Do početka 19. stoljeća, kada je celulit kao pojavu prvi put opisao jedan europski liječnik, masni jastučići ne samo da su bili normalna, nego i poželjna pojava. Ako pogledate Rubensove, Botticellijeve ili Goyine slike, vidjet ćete oble, meke, podatne žene, a ne živčane vreće kostiju. Dakle, 1816. francuski liječnik Balfour prvi je opisao promjene na koži koje će poslije biti nazvane celulit. Godine 1929. doktor Lageze, opet francuski liječnik, otkrio je da se celulit javlja u fazama - to su one odvratne slike razvoja ‘narančine kože’, koje nam pokazuju da bismo kupili kreme. I, konačno, 1978. moj najdraži znanstveni rad: njemački dermatolozi Nürnberger i Müller objavili su istraživanje koje su nazvali ‘Takozvani celulit: izmišljena bolest’. U njemu konstatiraju da je celulit normalna, neizbježna i prirodna (!) pojava kod žena, a borba protiv njega krajnje besmislena. Muškarci nemaju celulit ne zato što su oni izmislili pojam kako žene starije od 40. ne bi nosile badiće (što je druga okrutna šala), nego zato što imaju višu razinu muških hormona androgena. Krajnje pojednostavljeno, žene imaju celulit zato što je njihova koža tanja od muške. Kako stare, koža postaje opuštenija, a masne naslage, karakteristične za žensko tijelo, počinju zamjenjivati ‘izgubljenu’ kožu. Te masne naslage odgovorne su za to što naša koža ponekad više nalikuje gumenoj strunjači, a manje svilenoj tkanini. No, od toga što kozmetička industrija zarađuje na našoj gluposti ima samo jedna gora stvar: svi ti ljudi koji su uprli sve snage da nam pomognu da budemo lijepe, zapravo nas svakodnevno teroriziraju time što ističu koliko smo ružne. Fenomen poznat kao obrnuta psihologija, kojemu smo svi više-manje podvrgnuti od djetinjstva (rečenica ‘nemoj biti zločest’ navodno bi nam trebala pomoći da postanemo dobri...), toliko je uzeo maha da, primjerice, 50 do 70 posto djevojaka normalne težine misli da su predebele. Istraživanje jednog američkog časopisa iz 2003. pokazalo je da je 35 posto djevojčica u dobi od šest do 12 godina bilo barem jednom na dijeti. Zašto one idu na dijetu? Ne bi li se u toj dobi trebale samo igrati? Drugo istraživanje, iz 2005., pokazalo je da 47 posto djevojčica u dobi od pet do sedam godina želi biti mršavije. Studija na 2000 tinejdžerica pokazala je da ih je 92 posto nezadovoljno tijelom, 4 od 10 razmišlja o plastičnoj kirurgiji kao rješenju, a kad ih se pitalo koji im je dio njihova tijela najružniji, 72 posto ih je pokazalo bedra. Tamo gdje se celulit najviše skuplja. Žensko nezadovoljstvo tijelom počinje jako rano. Sebe u ogledalu počinjemo prepoznavati kao izdvojenu jedinku već u dobi od dvije godine. Uglavnom smo si lijepe. Dok postanemo biološki i zakonski odrasle žene, dakle kad navršimo 18 godina, već 80 posto nas mrzi ono što vidi u ogledalu. Možda je razlog to što popularna kultura i moderni postulati lijepog dotad već uzmu svoj danak u našem samopouzdanju, možda je to zato što smo, iako psihološki nedovoljno zrele, zapravo idealni kupci jer se ne znamo kritički probiti kroz vješto sročene reklamne slogane… Nemam pojma, ali sam, kopajući po internetu, našla idealni recept protiv celulita. Sastoji se od samo dva koraka. Prvi: izaberite roditelje koji imaju drugačije gene. Drugi: nemojte biti žena. Napisala: Tanja Tolić drustvo 2008-07-08T15:34:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/koromac-foeniculum-vulgare-mill/ http://umag-portal.com/izhr/koromac-foeniculum-vulgare-mill/#When:09:37:00Z Koromač je jedna od najstarijih poznatih ljekovitih biljaka što su ih koristili stari Egipćani, Rimljani i Grci. Ostali nazivi: komorač, finočo, morač, slatki kopar, janež. Raste po kamenjarima Hrvatskoga primorja, Dalmacije i Makedonije, a mnogo se uzgaja i diljem svijeta. U nas ga najviše ima u primorskim krajevima i na otocima. Koromač je dvogodišnja biljka koja naraste do dva metra u visinu. Ima perasto razdijeljene listove i žute cvjetove koji tvore štitke. Plod je duguljast, rebrast i malo spljošten, jakog mirisa i slatkastog okusa. Ljekoviti dio biljke je plod, korijen i cijela biljka. Sastav: eterično ulje , masno ulje i slobodne masne kiseline, bjelančevine i aminokiseline, kalij, kalcij, sumpor i fosfor. Poluzreli plodovi koromača koriste se u raznim ljekovitim pripravcima, a iz njih se dobiva i ljekovito eterično ulje koje se također koristi kao djelatna tvar u mnogim farmaceutskim pripravcima. Djelovanje koromača je: karminativno - protiv nadimanja i probavnih tegoba spazmolitički - protiv grčeva (posebno u probavnom sustavu) ekspektorativno - pospješuje iskašljavanje aperitiv - za pospješivanje apetita tonik i afrodizijak - regulira cikluse mjesečnice laktacijsko - pospješuje izlučivanje mlijeka antiseptičko - zaustavlja razmnožavanje mikroorganizama diuretičko - stimulira funkciju bubrega i pospješuje izlučivanje mokraće antireumatsko - protiv reumatskih bolova. Probavni sustav - protiv želučanih i crijevnih tegoba, nadimanja i grčeva; za poboljšanje apetita. Dišni sustav - gripa, prehlada, produktivni kašalj. Urogenitalni sustav - regulira ciklus mjesečnice, pospješuje laktaciju i normalnu funkciju mokraćnih puteva. Lokomotorni sustav - oblozi s eteričnim uljem komorača ublažavaju reumatske bolove. Koža - eterično ulje u oblozima djeluje antiseptički. Dobro se kombinira s kamilicom, korijandrom i anisom u pripravcima za poboljšanje probavnih smetnji. U kulinarstvu se može upotrebljavati kao začin. Čuvaju se plodovi - u suhim i zatvorenim staklenim spremnicima zaštićeno od svjetlosti; ostatak biljke - osušen u dobro zatvorenim kartonskim kutijama. (izvor: vasezdravlje.com) 2007-12-05T09:37:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/krstarenje/ http://umag-portal.com/izhr/krstarenje/#When:21:26:00Z Ako još niste bili na krstarenju sada je prava prilika da si priuštite taj jedinstveni doživljaj. Ponuda je sve veća, a cijene sve manje. Sada se na osmodnevno krstarenje može poći već za dvije do tri tisuće kuna. Teže je odlućiti kuda ići. Izbor je pozamašan, a dilema tim veća što su sve ponuđene destinacije vrlo zanimljive. Eto, recimo zapadni Mediteran. Taj sam put upravo prošla. Isplovili smo iz Savone u predvečerje 12.studenog.  Već prvi susret s grdosijom od 290 metara dužine i 35,5 metara širine, koji na svojih 12 paluba može primiti i do 3.780 gostiju za čiju udobnost, sigurnost i zabavu brine 1.100 članova posade, dovoljno je veličanstven dojam da vam zastane dah. No prava iznenađenja tek čekaju na brodu. Costa Concordia brod je izgrađen 2006 godine, tema broda je Europa. Svaka paluba nosi ime jedne europske države, članice EU-e.  Barovi, čiji je broj teško ustanoviti, kršteni su po glavnim gradovima tih država. Pored bazena, jakuzzija, fitnessa, jogging staze, košarkaškog igrališta, aquagana i još mnogo toga čija je uporaba uključena u cijenu, tu su i wellness centar s masažom, kozmetičkim salonom, frizerom, manikurom, i još usluga koje se mogu koristiti uz nadoplatu. Zabave na brodu ne fali. U svakom baru svira živa glazba. Kazalište na tri kata svako veče nudi novu, originalnu predstavu. Dobro opremljen Casino omogućuje da se riješite viška para koje ste ponijeli, s obzirom da na brodu nigdje drugdje gotovinu ne možete koristiti. Prilikom ulaska na brod dobijete tzv Costa card - karticu za sve, od ulaska u sobu, korištenja sefa, plaćanje uporabe mini bara do izlaza i povrata na brod. Sve plaćate njome, a obračun možete pratiti na jednom od TV kanala. I poželjno je da s vremena na vrijeme bacite pogled na stanje troškova, jer zadnje jutro prije napuštanja broda kada se svi zastori spuštaju, stiže račun u sandučić i tada se uz krikove iznenađenja događaju i infarkti. Veoma je jednostavno naručiti i pružiti karticu te potpisati papirić. Cijene su na brodu blago rečeno paprene. Uz to na svaki račun se obračunava 15% marže, a na kraju balade još se po danu i osobi dodaje 6 €, navodno za mandžu posluzi. Oni stvarno rade krvavo, valjda i po 18 sati dnevno. Sigurno da zasluže svaki cent koji zarade, a uz to osmjeh im je uvijek na licu, uslužni su i veoma ljubazni. A kada vam dojadi lutati nepreglednim hodnicima i palubama, ili sjediti u barovima, jednostavno se prijavite na izlet i dio dana provedeta na kopnu u obilasku neke od ponuđenih destinacija. Costa ništa ne prepušta slučaju. Izleti su organizirani u nekoliko varijanti. Osim različite ponude, i cijene variraju, ali nikad manje od 40 €. Recimo mi smo htjeli ići u obilazak Rima u vlastitom aranžmanu, jer smo tamo već bili, pa smo trebali samo prijevoz od Civitavecchie do Rima, cca 70 km. Za to smo platili 42 € po osobi, a naknadno smo saznali da je vlak na istoj relaviji 5 €. To su nam na brodu na info pultu za izlete lagano prešutjeli. Ali sve vam to u nekom momentu nije bitno, odlučili ste svoj godišnji provesti na jedinstven način i ne žalite pare. Brod je pun iznenađenja. Sve je savršeno organizirano,a i mora biti, jer toliki broj ljudi bi napravilo čuda da se o svemu ne vodi računa. Recimo vi možete odlučiti hoćete li jesti u restoranu gdje će vas konobar služiti ili ćete se popeti na 9 palubu gdje je po cijeloj palubi bife posluga, a izbor nevjerovatan. No u restoranu ste raspodijeljeni u dvije skupine, jedni večeraju od 6,45 a drugi od 9,15. Tim obrocima su prilagođene i predstave u kazalištu, za prve predstava počinje u 9,30 a za druge u 8 sati. No ako vas ne zanima ovakvo kulturno uzdizanje, možete sudjelovati u karaokama, skupnim plesnim tečajevima, showcookingu, bingu, kvizovima itd. Ako vas još nisam nagovorila da iskušate ovaj jedinstveni doživljaj onda ne preostaje drugo nego da bacite pogled na stranicu Costa Crocere i da sami pronađete svoj izbor. zabava 2007-11-24T21:26:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/kesten/ http://umag-portal.com/izhr/kesten/#When:16:56:00Z Kesteni se pojavljuju i konzumiraju još u prethistoriji na prostorima Mediterana i Azije. U početku su uzgajani u Kini, Japanu, a potom su ih rimske legije donijele u Europu. Drvo kestena bilo je poznato u Kini i Japanu davno prije nego što su ih rimske legije donijele u Europu. Pečeni kesteni prodavali su se na ulicama Rima u 16. st. kao što se prodaju i danas zimi u mnogim europskim gradovima. Ovaj zasitni plod doslovce je hranio ljude još od antike. Prvo se smatrao povrćem, zatim žitaricom, a tek od 11. stoljeća tretira se kao voćka i svoje primarno mjesto pronalazi u izradi slastica. Castanea sativa (pitomi kesten) ili Aesculus hippocastanum L. (divlji kesten) biljke su čiji plodove čovjek (a i životinje) koristi od prapovijesti. Stabla ukrašavaju parkove i vrtove svojim bogatim krošnjama. Drvo se koristi za izradu poljoprivrednih alata, kolaca i bačvi te služi i za ogrjev. Lišće je odličan pokrov u stočarstvu, kao i krmivo. Listovi se puno koriste u znanstvenoj medicini i farmaceutici (primjerice, udomaćen je čaj od lista kestena, kao bitan sastojak sirupa protiv kašlja). Kesten se ipak najviše koristi u prehrambene svrhe. Poznato je stotinu različitih vrsta kestena. Razlikuju se od ostalih orašastih plodova zbog nižeg udjela masti i visokog udjela škroba. Imaju posebnu teksturu i sladak, blag okus. Po nutritivnom sastavu slični su smeđoj riži, a odličan su izvor elemenata u tragovima. Sadrži minerale, vitamine B grupe, vitamin A i C. Od minerala, bogat je kalijem i fosforom, a sadrži i kalcij, magnezij, sumpor, klor, željezo, bakar, mangan. Budući da je bogat kalijem a siromašan natrijem, preporučuje se u dijeti bolesnika s bubrežnim i kardiovaskularnim oboljenjima. Proteini im nisu jača strana, no zato su vrlo bogati škrobom, te je od ovih plodova moguće napraviti i brašno. Kesten je jedini orašasti plod koji sadrži vitamin C, a predstavlja izvrstan izvor vitamina B6 i dobar izvor kalija i folne kiseline. Kesten je namirnica koju odlikuje nešto viša energetska vrijednost, budući da 100 grama pečenog kestena sadrži 245 kcal. Pitomi kesten plod je osobite teksture, blago slatkog okusa i velike hranjive vrijednosti. Za razliku od drugih orašastih plodova sadrži malo masti, a puno ugljikohidrata (čak 45 posto škroba, poput smeđe riže). Obilje vlakana daje mu laksativno djelovanje (olakšava probavu). Cijenjen je i med od kestena (brzo kristalizira jer sadrži skoro 80 – 90 posto peludnih zrnaca), za smanjenje kašlja i bolju cirkulaciju. Divlji kesten, koji nažalost nije za jelo, posjeduje i ljekovita svojstva. Najčešće se spominje kao pomoć kod varikoznih vena i oštećenja kapilara, a njegovi ekstrakti koriste se za pripremu ljekovitih pripravaka. Čaj od lista kestena (Castaneae folium) u narodnoj se medicini upotrebljava kod liječenja hripavca, bronhitisa, astme i sličnih tegoba s dišnim organima. Kora kestena (Castaneae cortex) i drvo (Castaneae lignum) bogati su taninom (sadrže više od 10 % tanina) pa se upotrebljavaju kao adstringensi. U simboličnom svijetu kesten predstavlja prosperitet. U narodu se kaže i da plodovi kestena uklanjaju uroke pa možda nije naodmet da tri kestena nosite u torbici za sreću (barem sad dok ih ima gotovo posvuda). Može se divlji kesten, onako u ljusci, staviti u prostoriju u kojoj se često boravi danju. Bilo kako bilo, kesten nam daje snagu i utječe na dobro raspoloženje. zdravlje, ljekovito bilje 2007-10-20T16:56:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/kopriva/ http://umag-portal.com/izhr/kopriva/#When:19:40:00Z Uricaceae ili samo kopriva jedna je od najrasprostranjenijih ljekovitih biljaka našeg prostora. Gotovo da raste svuda, a cvjeta od proljeća pa sve do jeseni. Ljekovita je, jestiva i nadasve korisna za opće stanje organizma. Kopriva se još u Grčkoj koristila za masažu protiv reumatskih bolova, pa odatle u narodu udomaćeno neobaziranje na njeno žarenje prilikom nasumičnog dodira. Kopriva utječe na izmjenu tvari i u organizmu potiče izlučivanje probavnih sokova te olakšava metabolizam masti. Sadrži puno klorofila, minerala (kalcija, kalija, željeza i fosfora) i vitamina (C i A). Flavonoidi koje sadrži pozitivno djeluju na naš organizam, ekstrakt korijena koristi se protiv opadanja kose, a zbog količine željeza ima pozitivan učinak na stvaranje crvenih krvnih zrnaca. U poljoprivredi je dobra ne samo kao insekticid već i kao biljno hranjivo. Zato se osvrnite oko sebe, naberite listove koprive i krenite maštom prema zdravlju. Bez obzira na njezina ljekovita svojstva kopriva se ne konzumira svježa jer može oštetiti bubrege. Za tu svrhu je uputno pripremiti čaj. Listove mlade koprive (čiji vrhovi žare) dobro je koristiti u obliku obloga. Mada peče i svrbi, plikovi i bol brzo prođu, no »opekline od koprive« jačaju imunitet i smanjuju reumatske bolove. Ipak, ne treba pretjerivati. Čaj od koprive se priprema od mladih listova koji se kuhaju 15 minuta u litri vode. Procijeđeni čaj (koji po želji možete i zasladiti) piti tijekom dana. Olakšava mokrenje, metabolizam i ojačava imunitet. Zbog svog sastava i svojstava kopriva općenito dobro djeluje na organizam, osobito zbog flavonoida i željeza. Baš poput čaja i vino od koprive blagotvorno djeluje na organizam. Od pospješivanja imuniteta i slabokrvnosti, pa sve do poticanja probave i mokrenja, kopriva je poput biljke u prirodi. Žari i pali i u tijelu.  Vino od koprive se priprema na način da se dvije žlice mladih listova i dvije žlice cvjetova sedam dana namače u jednoj litri domaćeg bijelog vina, te se procijeđeno sprema u boce i čuva na hladnom. Dovoljno je piti jednu čašicu ujutro tijekom 15 dana. Palenta s koprivom i skutom je samo je jedan od bezbroj načina priprave izuzetno ukusnih i nutritivno punovrijednih obroka. Skuhati 0,5 kg palente (na gusto) i istresti ju na namašćeni pleh (cca. 1 cm visine). Od 0,3 kg svježe skute načiniti namaz s prstohvatom soli i 0,1l slatkog vrhnja. Pola kg listova mlade koprive oprati i ubaciti u dvije litre uzavrele slane vode. Kuhati 5–10 minuta. Procijediti, dodati nekoliko kapi limuna (da sačuvate barem dio zelene boje) i usitniti. Smjesi kuhane koprive dodati malo šećera i jedan decilitar slatkog vrhnja te dva jaja, kratko propirjati u tavi. Na polovicu ohlađene palente nanijeti smjesu koprive i zatim smjesu skute, te poklopiti drugom polovicom palente. Izrezati u oblik romba. Kopriva je biljka koja je u vrtu i povrtnjaku rado viđen susjed. Naime ona pozitivno djeluje na rast i razmnožavanje velikog broja kultura. Zasijana uz rubove (1 : 100 u odnosu na glavnu kulturu), djeluje stimulirajuće. Kilogram svježe koprive (cijelu nadzemnu biljku) narezati i staviti u drvenu bačvu te preliti s deset litara mlake vode. Pustiti da odstoji 24 sata i onda ocijediti. Insekticidna svojstva ove otopine nestaju s vremenom, zato u tu svrhu treba koristiti pripravak u roku od 24 sata. Tretirati napadnute biljke tri puta uzastopce unutar nekoliko sati folijarnim prskanjem. Za prihranu biljaka pripremiti čaj od koprive od jednake količine lišća i vode, ostaviti u drvenoj bačvi 10-ak dana. Kada je lišće potpuno istrunulo, ova gnojnica od koprive koristi se u razrijeđenom obliku. Znači litru pripravka razrijediti u 10 litara vode i time natapati tlo, odnosno ukoliko se razrijedi u 50 litara vode, biljke se mogu prohranjivati i folijarno (preko lista). Dodatak par grančica ružmarina također će pozitivno djelovati na suzbijanje rasta nekih mikroorganizama. zdravlje, ljekovito bilje 2007-10-10T19:40:00+01:00 http://umag-portal.com/izhr/lavanda-lavandula-angustifolia/ http://umag-portal.com/izhr/lavanda-lavandula-angustifolia/#When:15:59:00Z Pretpostavlja se da je riječ lavanda izvedenica od latinske riječi lavare koja znači: prati, budući da su Rimljani imali naviku svoje kupke obogaćivati lavandom. Trošili su mnogo novca na ritualne obrede sa lavandom, te losione od lavande u javnim kupeljima. Također su koristili sušenu lavandu kod religijskih obreda, te kod poroda djece. I stari Grci su mnogo poštivali lavandu, no više su je koristili u medicinske svrhe. Grčki liječnik i botaničar Dioscorides uvidio je i njezine prednosti kao laksativa i stimulansa kod problema s disanjem.U srednjem vijeku su redovnici bili ti koji su imali i čuvali znanje o biljnoj medicini. Mnogi samostani tog doba su uzgajali razne ljekovite biljke, među kojima i lavandu. Lavanda je tako oduvijek bila važna za biljnu medicinu. Služila je u ublažavanju mnogih bolesti, tako da su mnoge njene prednosti dokazane i u modernim znanstvenim testiranjima. Lavanda je oduvijek smatrana važnom biljkom u vrtu. Osim medicinske i zaštitne upotrebe sadi se i kao ukras. Danas postoji više od 30 podvrsta i hibrida ove plemenite biljke sa raznim bojama cvijetova. Lavanda (Lavandula angustifolia) originalna je biljka iz koje su stoljećima ljudi stvarali razne hibride i podvrste. Ona je ljubičaste boje te je vrlo prepoznatljiva i intenzivnog mirisa, najčešće je viđamo na mediteranu kako raste na svom prirodnom staništu, no raširena je i u unutrašnjosti Francuske i Engleske. Varijacije u mirisu, boji, veličini, teksturama podvrsta lavande čine tu biljku vrlo zanimljivom i raznovrsnom. Ulje lavande je idealna prva pomoć. Ono ima isto djelovanje kao alkohol, ali ne peče! Lavanda potiče regeneraciju tkiva, a povrh svega divno miriše… Ulje lavande je idealna prva pomoć. Ono ima isto djelovanje kao alkohol, ali ne peče! Lavanda potiče regeneraciju tkiva, a povrh svega divno miriše. Primjenjuje se kod akni, masne kože, dermatitisa, cistitisa, psorijaze, ekcema, atletskog stopala, alergije, astme, bronhitisa, upale grla, infekcije usne šupljine, kašlja, upala sinusa, konjuktivitis, migrena, glavobolja, modrice, opekotine, posjekotine, uznemirenost, depresija, stres, hipertenzija, bol u uhu, neugodan zadah, teškoća sa probavom. Lavanda u vidu obloga odlicno ublazava opekotine i rane, jer ima snažno antiseptičko djelovanje. Brojna ispitivanja potvrđuju da lavanda ima umirujuće djelovanje na nervni sustav. Stoga je vrlo korisno, blago sredstvo protiv nemira i anksioznosti. Čak je, prema nekim tvrdnjama, eterično ulje lavande gotovo jednako učinkovito kao i blaži lijekovi protiv nesanice. Zbog toga su se, u narodu, u jastuke za spavanje dodavali i cvjetovi lavande, kako bi svojim aromatičnim mirisom uvodili u san. Eterično ulje lavande se u aromaterapiji koristi protiv glavobolje i depresije. Par kapi ulja se stavi u posudu vruće vode i ljekovite pare se udišu. Inhaliranje ovog eteričnog ulja djeluje kao tonik za cijeli organizam, osvježava i umanjuje iscrpljenost. Konzumiranje čaja od lavande ili kapi koje sadrže ekstrakt biljke, može pomoći kod tegoba u probavnom sustavu, kao što su prekomjerno lučenje želučane kiseline, bolovi u trbuhu i nadutost. Lavanda opušta mišiće, te na taj način ublažava grčeve, zahvaljujući djelovanju glavnog sastojka eteričnog ulja – linalolu. Eterično ulje lavande je jedno od rijetkih eteričnih ulja koje se može nerazrijeđeno nanositi na kožu. Ipak ga je, već i zbog lakše aplikacije, bolje razrijediti sa malom količinom nekog biljnog ulja, kao što je npr. bademovo, maslinovo ili jojobino ulje. Čest je sastojak pripravaka kojima se tretiraju određene kožne bolesti, kao što su ekcemi, akne, manje rane i opekotine, jer dezinficira kožu, djeluje protuupalno, ubrzava zacjeljivanje rana, te regeneraciju kože. Za mnoga eterična ulja je karakteristično djelovanje protiv bakterija i gljivica, pa je tako i eterično ulje lavande korisno sredstvo za prevenciju, ali i kao pomoć u terapiji bakterijskih i gljivičnih infekcija kože. Može se također koristiti i za masažu, kod bolnih mišića i reumatskih bolova, jer poboljšava cirkulaciju krvi u području tijela na koje je naneseno, opušta mišiće i ublažava osjećaj boli. Eterično ulje lavande je i vrlo poželjan dodatak kupkama. Čak je i samo ime biljke izvedeno iz latinske riječi «lavare» koja znači «prati». Ekstrakt lavande su još stari Rimljani dodavali kupkama kojima su poticali zacjeljivanje rana i stimulirali obnovu kože. Ne smijemo zaboraviti niti na djelovanje ovog eteričnog ulja kao sredstva koje svojim mirisom odbija insekte. Pa će tako, vrećica sa osušenim cvjetovima lavande, osigurati ugodan miris u ormarima, ali i štititi odjeću od moljaca. (izvor: lavander.hr ) zdravlje, ljekovito bilje 2007-10-08T15:59:00+01:00