Celulit je izmišljena bolest o kojoj se voli razgovarati u kulturi u kojoj žene prije nego što postanu punoljetne uspiju zamrziti svoj izgled i tijelo
Postoji jedna gruba, ne nužno muška šala koja kaže da je ženama poslije malih grudi drugi najveći problem celulit. To vrijedi, naravno, pod uvjetom da zanemarimo kosu koja je krive boje, nos koji nije dovoljno malen, uši koje nisu prilijepljene uz glavu, struk koji nema obujam od 60 cm, noge koje su prekratke ili nadlaktice koje su opuštene.
U ženskom je svijetu, općenito, mnogo toga što ne valja, a ostatak svijeta uopće ne pomaže time što to primjećuje. Ipak, postoji određen broj žena, toliko malen da je statistički zanemariv, koji je odlučio ne zamarati se time što nisu savršene.
Televizijska voditeljica Nevena Rendeli je jedna od njih. Na Garden festival u Petrčanima pokraj Zadra došla se zabaviti obučena u tuniku koja je, kako su novine koje čitate uviđavno primijetile, pokazala više nego što je Nevena htjela. Jedne druge objavile su da uz zgodnu TV pojavu nikako ne pristaje prizor celulitne guze (to je, naime, ono što je Nevena pokazala, a nije htjela). Djevojka koju ne poznajem, ali se čini simpatična, pametna i sposobna, a uz to je završila i dva fakulteta, našla se tako u poziciji da uz sve svoje sposobnosti, sve što ona jest kao novinarka, žena i ljudsko biće, mora braniti svoju - stražnjicu.
Nevena je zapravo (sram me to uopće napisati, a i radim u ovim novinama pa je pomalo idiotski gristi ruku koja te hrani) žrtva nečega što se naziva celulitni voajerizam. U svijetu tabloidi tom vrstom fotografija zarađuju velik novac. Ako niste vidjeli te tabloide, sigurno ste barem jednom dobili onaj mail s fotkama slavnih žena - najprije ih vidite kako izgledaju kad su našminkane, uređene, utegnute i ‘fotoshopirane’, a zatim ih vidite kakve doista jesu: s kilogramima viška, tanke kose, namrgođene, uništene od alkohola, opuštene kože i celulitom. Vidite ih kao stvarne ljude.
Njih također kritiziraju. Prije 20 godina prosječan model težio je osam posto manje od prosječne, obične žene. Danas teži 23 posto manje, ali ni to nije dovoljno. Češki supermodel Karolina Kurkova dobila je ovih dana javnu pljusku nakon što je u Brazilu prošetala modnom pistom u badiću. Dvadesettrogodišnju plavušu dugačkih nogu optužili su da je predebela. ‘Šokirani’ posjetitelji revije tvrdili su da na guzi ima celulit.
Dala sam si truda i dosta dugo buljila u te fotke, ali ja ga ne vidim. Za mene je njena stražnjica savršena, što god rekli ti modni fašisti. Ali, kužim, danas je moderno biti mršav, moderno je nositi veličinu ‘0’ ili, kako mi je jednom prilikom rekao jedan liječnik s kojim sam razgovarala: ‘Znate, danas je postalo nepristojno biti debeo...’ Ja nisam debela, nikad nisam niti bila, ali mi je došlo da ga pljusnem. Jer je istina daleko od tog stava danas-nije-pristojno-biti-debeo.
Biti debeo, široka struka i s celulitom nema veze s pristojnošću, ali je itekako poželjno. Ne, naravno, meni ili vama jer ipak je u pitanju naša guzica, ali bez našeg sala kozmetička industrija ne bi godišnje zarađivala tri milijarde dolara na anticelulitnim proizvodima. Istim onim za koja su neovisna istraživanja pokazala da uopće ne djeluju, nego eventualno jastučiće masti pomaknu malo gore ili dolje.
No, kozmetička industrija nema problema s laganjem. Zašto? Zato što bi samo budala ili osoba koja želi da joj se laže povjerovala u tvrdnju da se redovitim nanošenjem jedne kreme na grudi njihova veličina može povećati za dva broja. Ili da postoji čudotvoran losion koji se utrljava u bokove, pa mast iz njih odlazi u grudi i poveća ih.
Taj se losion odlično prodavao u Zagrebu. Osobno sam uvjerena kako je kozmetička industrija odgovorna za to što je celulit proglašen bolešću. Na jednak način na koji nas je duhanska industrija uvjeravala da cigarete nisu štetne, kozmetička industrija uvjerava nas da celulit jest. Učinila je to, naravno, zbog profita. Celulit je također zlatna koka. Ne postoji žena koja ga nema, a ako ga imaju sve i ako ih uspijemo uvjeriti da je celulit bolest, imamo zajamčene potrošače do kraja života.
Do početka 19. stoljeća, kada je celulit kao pojavu prvi put opisao jedan europski liječnik, masni jastučići ne samo da su bili normalna, nego i poželjna pojava. Ako pogledate Rubensove, Botticellijeve ili Goyine slike, vidjet ćete oble, meke, podatne žene, a ne živčane vreće kostiju. Dakle, 1816. francuski liječnik Balfour prvi je opisao promjene na koži koje će poslije biti nazvane celulit.
Godine 1929. doktor Lageze, opet francuski liječnik, otkrio je da se celulit javlja u fazama - to su one odvratne slike razvoja ‘narančine kože’, koje nam pokazuju da bismo kupili kreme. I, konačno, 1978. moj najdraži znanstveni rad: njemački dermatolozi Nürnberger i Müller objavili su istraživanje koje su nazvali ‘Takozvani celulit: izmišljena bolest’. U njemu konstatiraju da je celulit normalna, neizbježna i prirodna (!) pojava kod žena, a borba protiv njega krajnje besmislena.
Muškarci nemaju celulit ne zato što su oni izmislili pojam kako žene starije od 40. ne bi nosile badiće (što je druga okrutna šala), nego zato što imaju višu razinu muških hormona androgena. Krajnje pojednostavljeno, žene imaju celulit zato što je njihova koža tanja od muške. Kako stare, koža postaje opuštenija, a masne naslage, karakteristične za žensko tijelo, počinju zamjenjivati ‘izgubljenu’ kožu. Te masne naslage odgovorne su za to što naša koža ponekad više nalikuje gumenoj strunjači, a manje svilenoj tkanini.
No, od toga što kozmetička industrija zarađuje na našoj gluposti ima samo jedna gora stvar: svi ti ljudi koji su uprli sve snage da nam pomognu da budemo lijepe, zapravo nas svakodnevno teroriziraju time što ističu koliko smo ružne. Fenomen poznat kao obrnuta psihologija, kojemu smo svi više-manje podvrgnuti od djetinjstva (rečenica ‘nemoj biti zločest’ navodno bi nam trebala pomoći da postanemo dobri...), toliko je uzeo maha da, primjerice, 50 do 70 posto djevojaka normalne težine misli da su predebele.
Istraživanje jednog američkog časopisa iz 2003. pokazalo je da je 35 posto djevojčica u dobi od šest do 12 godina bilo barem jednom na dijeti. Zašto one idu na dijetu? Ne bi li se u toj dobi trebale samo igrati? Drugo istraživanje, iz 2005., pokazalo je da 47 posto djevojčica u dobi od pet do sedam godina želi biti mršavije. Studija na 2000 tinejdžerica pokazala je da ih je 92 posto nezadovoljno tijelom, 4 od 10 razmišlja o plastičnoj kirurgiji kao rješenju, a kad ih se pitalo koji im je dio njihova tijela najružniji, 72 posto ih je pokazalo bedra. Tamo gdje se celulit najviše skuplja.
Žensko nezadovoljstvo tijelom počinje jako rano. Sebe u ogledalu počinjemo prepoznavati kao izdvojenu jedinku već u dobi od dvije godine. Uglavnom smo si lijepe. Dok postanemo biološki i zakonski odrasle žene, dakle kad navršimo 18 godina, već 80 posto nas mrzi ono što vidi u ogledalu. Možda je razlog to što popularna kultura i moderni postulati lijepog dotad već uzmu svoj danak u našem samopouzdanju, možda je to zato što smo, iako psihološki nedovoljno zrele, zapravo idealni kupci jer se ne znamo kritički probiti kroz vješto sročene reklamne slogane… Nemam pojma, ali sam, kopajući po internetu, našla idealni recept protiv celulita. Sastoji se od samo dva koraka. Prvi: izaberite roditelje koji imaju drugačije gene. Drugi: nemojte biti žena.
Napisala: Tanja Tolić
o nama možete sve saznati na 742 773
