Prvi dani jeseni sa sobom su donijeli promjenu vremena te uobičajenu berbu plodova prirode. Gljivari su sada zadovoljni, posebice oni kojima se posreći ubrati rijetke primjerke. Lučo Frleta iz Petrovije koji je prekjučer ubrao škriplin - ljuskastu rupičavku (polyporus squamosus) - uz prometnicu Buje-Plovanija.
Posjetili smo dom Frletinih i ugodno se iznenadili kada smo na stolu ugledali gljivu koja je odudarala od standardnog oblika i veličine. Da se ta vijest uokolo brzo proširila svjedočili smo čestim pozivima koje je primao najmlađi član obitelji Frleta koji je inače ubrao gljivu.
»S ocem sam se vozio iz Buja prema Kaldaniji, i negdje na pola puta, metar-dva uz cestu sam zapazio ovo što sada vidite. U prvi mah nisam ni mogao povjerovati da se radi o gljivi. Malo podalje tata je zaustavio auto i - imao sam što i vidjeti. Na panju posječenog drveta izrasla je ova gljiva, teška 4,9 kg, a promjera 54 cm«, otkriva nam 18-godišnji Lučo Frleta.
Došavši kući iznenadio je i nonu, koja ima 80 godina i desetljećima bere gljive, primjerkom o kojemu ne znaju puno. Neki gljivari nisu baš bili sigurni o kojoj vrsti se radi i da li je jestiva. Bilo kako bilo, bit će stavljena na sušenje i sačuvana kao trofej. »Još koji dan ću je držati u vazi za cvijeće«, uz smiješak je rekao naš sugovornik.
Ovaj gljivarski „cvijet“ imao osam ne baš malih latica. Gljivarski priručnik otkriva o kojoj se vrsti radi. Ona je čak i jestiva, ali samo dok je mlada. I još jedna zanimljivost, ova vrsta raste u proljeće i ljeto, a rijetko u jesen u koju smo tek zakoračili, na panjevima i stablima listopadnog drveća.
(Glas Istre)
o nama možete sve saznati na 742 773
